U Jugoslaviji postoji "Savez skauta Kraljevine Jugoslavije" ranije nazvan "Savez izvidnika i planinki" kojeg je 1921 godine priznao Međunarod. ured skautizma. Već i prije 1921 godine, pa i prije svjetskog rata, postojale su u raznim krajevima naše države skautske organizacije. Prva skautska jedinica na području naše države osnovana je u Beogradu 1911 godine. Kratko vrijeme iza toga, koncem 1913 godine, osnovana je na realnoj gimnaziji u Karlovcu skautska organizacija koja je bila razdijeljena na "Izletničke družine". Sve su te skautske organizacije u ratnom i poratnom metežu skoro sasvim nestale. Poslije rata su se pojavljivali pokušaji osnivanja skautskih organizacija i to većinom u savezu sa drugim udruženjima (Sokol, Crveni Krst, Trezvena mladež). Tek 1921 godine dobivamo prve samostalne skautske organizacije, od kojih je prva stijeg skauta u Ogulinu (Ogulinski stijeg je osnovan 10. 4.1921., a Osječki steg 2. 2. 1921. i 27. 2. 1921. napomena, Igor Miklavčić Lija 2020.).
Nakon što se uspostavila veza između tih mjesnih organizacija, održana je 16 maja 1921 u Beogradu osnivačka skupština "Saveza izvidnika i planinki". U času održavanja skupštine postojali su skautski stijegovi u Beogradu, Ogulinu, Osijeku, Splitu, Banjaluci, Sarajevu i Tuzli, a skupštini su prisustvovali izaslanici pet stjegova: Beograda, Ogulina, Banjaluke i Sarajeva.
Nakon toga se je savez naglo širio i može se kazati da su njegovim osnivanjem okupljeni svi skautski radnici u našoj državi i ostvareno organizacijsko i ideološko jedinstvo pokreta.
Savez skauta Kraljevine Jugoslavije organizovan je na sasvim demokratskoj osnovi. Razdijeljen je na deset župa, čija se područja u glavnom poklapaju sa područjima pojedinih banovina, a sjedišta su im u banovinskim središtima. Iznimku čini Beogradska skautska župa koja obuhvaća istočni i južni dio dunavske banovine, dok ostatak te banovine pripada Dunavskoj skautskoj župi sa sjedištem u Somboru.
Pojedine su župe razdijeljene u stijegove, po jedan ili više u jednom mjestu. Stijeg sačinjavaju sve osnovne 8skautske jedinice: klubovi brđana odn. stanarica, čete skauta, kola planinki, čopori (jata) vučića (poletaraca) i rojevi pčelica. Gdje se ukaže potreba mogu klubovi brđana odn. stanarica biti samostalni.
Na čelu kluba, stijega, župe i saveza nalaze se uprave koje se biraju na skupštinama. Dok skupštinama stijega i kluba prisustvuju svi članovi stariji od 14 godina, dotle župsku skupštinu sačinjavaju izaslanici izabrani na skupštinama stijegova i klubova, a saveznu skupštinu, vrhovnu ustanovu organizacije, izaslanici izabrani na župskim skupštinama. Savezna skupština se drži svake godine u dugom mjestu, a sjedište Glavne uprave je u Beogradu.
Naročita karakteristika skautizma kod nas jesu malena sredstva kojima pokret raspolaže. Sigurno nema organizacije koja se uspjela razviti i proširiti sa tako malo materijalnih sredstava kao što je to slučaj sa skautizmom u Jugoslaviji. To je ujedno i najbolji dokaz za životnu snagu skautizma i za veliku sposobnost i ogromno oduševljenje skautskih vođa, na čijim leđima počiva cijeli pokret.
Druga karakteristika našeg skautizma jest, da se pedagozi ne interesuju za pokret ni izdaleka u onoj mjeri, kao što je to slučaj u inozemstvu. Dok je svuda na svijetu skautizam priznat kao najmoderniji sistem odgoja, toga priznanja on kod nas još nije stekao. Upravo oni koji bi se skautizmom kao sistemom odgoja mogli poslužiti sa vrlo mnogo koristi za našu omladinu: profesori kojima skautizam pruža mogućnost da isprave mnoge zle strane današnje srednje škole, učitelji kojima načina rada sa vučićima (poletarcima) pruža odličnu priliku za ostvarenje ideala škole rada – ti svi, uz vrlo rijetke iznimke, ne nalaze za vrijedno da se upoznaju sa skautizmom.
Kod nas je skautizam gotovo isključivo ograničen na školsku omladinu. To je i razumljivo, ako se uvaži da je pokret kod nas poniknuo iz omladine – za omladinu, pa je jasno da ga je prvo morao prihvatiti, a zatim razviti, onaj dio omladine koji je imao pristupa do općih kulturnih vrijednosti. Ipak danas postoje i van školske jedinice sastavljene od šegrta i mlađih radnika. Način rada sa tim jedinicama je već izgrađen i mogu se očekivati povoljni rezultati.
Na selu skautizam kod nas nije još zakoračio. U tom pogledu još uvijek traju pokusi koje vrše pojedini učitelji, oduševljeni skautski radnici. Nadamo se da će uskoro i način skautskog rada na selu biti izgrađen i da će tako i seoskoj omladini pružiti mogućnost da se okoristi svim onim što skautizam omladini pruža.
Seoski skautizam u nordijskim zemljama i Sjevernoj Americi, gdje su skauti nosioci kulture novog, preporođenog čovjeka, najbolje nam dokazuje potrebu proširenja skautskog pokreta na selo.

(povratak)