ODRED IZVIĐAČA – PORJEČANA „MATE JERKOVIĆ“ OSIJEK

U IZVIĐAČKIM OMLADINSKIM RADNIM BRIGADAMA (IORB)

1960. AUTOPUT BRATSTVA-JEDINSTVA

Članovi Odreda istakli su se radom u dobrovoljnim izviđačkim omladinskim radnim brigadama u izgradnji svoje domovine na što su ih obvezali izviđački zakoni.

Na izgradnji Autoputa Bratstva – jedinstva koji je spojio, od Zagreba do Beograda, SR Hrvatsku i SR Srbiju, u IORB-u Saveza izviđača Hrvatske „Mladi partizan“ radili su izviđači iz različitih jedinica Saveza izviđača Hrvatske – iz velikog broja gradova i sela Hrvatske.

 

Naš Odred je poslao dvojicu svojih prvih ljudi Zvonka Valentekovića – Barbu (starješinu i načelnika odreda istovremeno) i Josipa Seligmana – Selca (sekretara odreda). Žuljevima i znojem tisuća omladinaca, omladinki, izviđača i planinki nastao je još jedan važan objekt u poslijeratnoj izgradnji zemlje. SIH-ov IORB je imo bazni logor u Vladičinom Hanu.

1960. Izviđači na izgradnji autoputa

 

U slobodno vrijeme brigadiri su mogli besplatno završiti različite tečaje, kao na slici npr. tečaj za vožnju motorom. Sve omladinske radne akcije (ORA) su za izviđače su bili radni logori (što je regulirano Uputama za logorovanje u SIH-u).

RADOVI NA IZGRADNJI STALNIH TABORSKIH TERENA (STT)

KASNIJE PREIMENOVANIH U STALNE TERENE ZA LOGOROVANJE (STL)

Svaka izviđačka jedinica na svom redovnom logorovanju na STT Kakan i STT Zlarin mogla je jedan radni dan svoga logorovanja (za koje su članovi platili taksu) darovati Savezu izviđača Hrvatske i svojoj domovini za izgradnju većih i važnih logorskih objekata. Jedinice su tako odlazile pomagati IORB-ima u izgradnji izviđačkih centara na otocima Kakan, Zlarin, Obonjan (Otok mladosti) i Centra za poletarce na Brodarici.

Odred je 1971. godine zamolio sekretara SIH-a Slavka Bjažića–Brku za dozvolu da tri dana s noćenjima pomaže „Brigadi hrabrih“ – IORB „Rade Končar“ SIH-a. U toj brigadi su bili najbrojniji članovi iz poznate 28. Samostalne čete „Dubrava“ Zagreb, s legendarnim vođama: Tomašom i Mađarom koji je bio u to vrijeme komandant IORB-a. Heja! Heja! Hrabri! je bio brigadni poklič. U ovoj prvoj „Brigadi hrabrih“ (zvanoj i „Pedesetorica hrabrih“), još prije službenog početka izgradnje Obonjana, bili su i izviđači iz: Belog Manastira (Šandor Juhasz, Stjepan Aladić,....), Đakova (Nino Antoni,...), planinke brigadirke iz Zaboka, jedna planinka brigadirka iz Otočca, a jedini izviđač brigadir iz Osijeka bio je Zorislav Herbstsomer, itd. Najviše brigadira te prve godine izgradnje Obonjana bilo je iz 28. Samostalne čete izviđača „Dubrava“ Zagreb: Dražen Mađarević–Mađar, Josip Tomašković–Tomaš, Damir Novosel–Đeki, Željko Mihalić–Žila,... U svakom slučaju „Mađarova četa“ bila je primjer dobrih izviđača i drugdje. Ti donirani radni dani jedinica na logorovanju, nisu rad na izgradnji „Otoka mladosti“, nego samo jednokratna ispomoć radnim brigadama.

Savez izviđača Hrvatske, nakon savjetovanja u kompleksu hotela „Solaris“ kod Šibenika, poslao je dio rukovodstva u potragu za otokom koji bi izgradili za svoje potrebe, ali i drugih izviđača i omladine. Odlučili su se za Obonjan koji će se kasnije nazvati Otoko mladosti. Na fotografiji s tog izleta na brodu su slijeva na desno: Stanko Stokanović starješina SČ „Bratstvo–jedinstvo“ iz Laslova, Predrag Rafailović–Raf sekretar Saveza izviđača Jugoslavije (priča sa čovjekom njemu s desne strane), iza njega je Dragomir Šulc predsjednik Saveza izviđača općine Osijek (priča sa vlasnikom barke, s njegove lijeve strane), do vlasnika sjedi izviđač iz Splita (ili Zadra), do njega stoji Kamilo Ferenčak–Milko funkcioner Saveza izviđača Hrvatske, lijevo do Milka stoji Janez Bukovec starješina Samostalne posade izviđača – pomoraca „Nada Dimić“ iz Zadra. Drugarica je Mirela iz Zadra, Janezova supruga. Desno do nje, u sredini, sjedi upravnik Doma izviđača na Sljemenu koji je tada bio u vlasništvu Saveza izviđača Zagreba.

Delegacija SIH-a na brodu prilikom traženja lokacije na otocima kod Šibenika

Izabrani otok Obonjan je 4. 3. 1971. općina Šibenik odredila kao stalnu lokaciju za izgradnju i korištenje u svrhu izviđačkog centra i iznajmila ga Savezu izviđača Hrvatske.

ODRED U IORB-u „RADE KONČAR“ PRILIKOM IZGRADNJE STL-a NA OTOKU ZLARINU

1966. godine iz Odreda izviđača-porječana "Mate Jerković" Osijek je na izgradnji terena na otoku Zlarinu sudjelovao vod od porječana i porječanki među kojima su bili: Slavko Murković–Murat i njegov brat Picek, Buco iz Vukovara, Miloš Šošić–Šo i njegov brat Vuk Šošić i Slobodan Čolić. Ove godine prilikom izradnje je dodijeljeno 4 udarničke značke. Starješina IORB-a „Rade Končar“ bio je Rafael Šalamon–Rafo potpredsjednik SIH-a i predsjednik SIO–Čakovec. Brigada je izgrađivala: sanitarne čvorove, trpezarije, cisterne za vodu, sportske trene i mjesta za vatrišta. Brigada je dolazila i na STT Kakan i radila na uređenju: pristaništa, čišćenju i uređenju plaža, trasiranju staza među logorskim terenima.

1967.godine u IORB-u „Rade Končar“ na otoku Zlarinu radili su iz SIO Osijek, članovi Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek Miloš Šošić-Šo, Vuk Šošić, Zvonko Borbaš-Bazbe, Zdravko Azenić-Aze, Gojko Medić, Đorđe Ivković-Đoko Padavičar, Ivan Ševalj-Ico, Svetlana Tomljenović-Ceca, Mira Majlinger, Zlata Kovačević, Marijana, Ratko Žuvela, Rajko Subašić, Žika, Buco iz Vukovara. Tom prigodom je dodijeljenjo 8 udarničkih značaka na 7 brigadira, jer je Buco, kao najvrijedniji u cijeloj brigadi, dobio 2 udarničke značke. U vodu iz Odreda izviđača „Moša Pijade“ Osijek bilo je desetak članova: Limun, Lee, Popić,..., a i među njima je bilo udarnika. Brigada je imala 2 čete sa vodovima iz Osijeka, Đakova, Slavonskog Broda, Hrvatske Kostajnice, Vinkovaca i Križa. Starješina IORB-a bio je Dragomir Šulc predsjednik SIO Osijek, a u to vrijeme i član Predsjedništva Saveza izviđača Jugoslavije, komandant je bio Zlatko Golubić iz Križevaca, vođa 1. čete Stipe Palentić iz Slavonskog Broda, vođa 2. čete Tomislav Kovačević-Levi iz Odreda izviđača „Uskok“ Senj, ekonom Miroslav Horžinek tada starješina Odreda „Davorin Trstenjak“ iz Hrvatske Kostajnice, šef pumpe Lovaković-Lova i Antun Baletić-Nuno iz Vinkovaca, kuharica Marija iz Benkovca (jedna od dvije), sekretarica Đurđica Plentaj iz Bjelovara, stručnjak za PP zaštitu bio je Žika izviđač-porječanin iz Vinkovaca, medicinska sestra Zdravka iz Koprivnice, a nabavljač je bio Slavko Bjažić sekretar Saveza izviđača Hrvatske. Poznati brigadiri iz vodova u brigadi su bili i Vili Has, Darko Pinčar-Pindžo iz Đakova, Leprhavi iz Slavonskog Broda, Branka iz Đakova, Marija iz Vinkovaca, Snježana Horžinek, Dado Horžinek, Suljo Fazlič, Ahmet i Nenad iz Hrvatske Kostajnice, Rajko Štula iz Križevaca, Zlatko Kadoić iz Križa, Željko Prce-Prca, Tukera,... Brigada je izvršila sve radne zadatke u izgradnji STL Zlarin, a isto tako i na Brodarici u izgradnji Centra za poletarce.

Formiran je i VIS (vokalno instrumentalni sastav) „Plave zvijezde“ kojeg su činili: Dado Horžinek solo-gitara, Janko bas-gitara, Kljun bubnjar (bubanj se sastojao iz samo jedanog bubnja i jedne činela) iz Odreda izviđača „Davorin Trstenjak“ Hrvatska Kostajnica i Zvonko Borbaš-Mek Bezbi (Bazbe) vokalni solist i ritam-gitara iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek (već tada je bio poznata osoba u karateu i kasnije majstor te borilačke vještine na razini Hrvatske, Jugoslavije i svijeta). Dečki su do kasno u noć svirali i zabavljali ne samo izviđače nego i turiste u Vili „Makale“ i Hotelu „Koralj“ u Zlarinu, a poznati hitovi „Grupe 220“, „Dinamita“, „Crvenih koralja“ „Robota“ i nekih stranih grupa čuli su se čak i do Vodica i Šibenika kada je bila bonaca. VIS je noću naporno radio na polju zabave i kulture, a po danu su drobili kamenje, prenosili ili betonirali, kao i svi ostali brigadiri. Radio – programe (postojala je razglasna stanica u prostoriji ekonomata) je uređivao, vodio i bio spiker Izo Kapetanović-Aušvic iz Vinkovaca (koji je na radnu akciju došao s tim nadimkom). Redovno se znalo što se dogada u brigadi, zemlji i svijetu. Te je vijesti prepisivao iz novina i pisao nakon što je čuo na radiju. Provodio je i zabavni program, naravno svoj. Dva zidara iz Zlarina: Srećko i njegov kompanjon Mate Vukov (rođak poznatog pjevača Vice Vukova) stručno su mnogo pomogli u izgradnji čvrstih objekata. Vilu Vjeke Cukrova brigadiri su tajno posjećivali kako bi kupili odlično domaće vino, kada im se nije dalo odlaziti u Zlarin i umorni se vraćati na Malpagu gdje je izgrađivan STL.

U brigadi je radilo oko 70 brigadira i brigadirki. Krešo Ružić-Čvrknja iz Koprivnice vršio je funkciju u Štabu IORB-a. Boris Čepelak iz Pleternice koji je tada bio član starješinstva SIH-a, boravio je cijelo vrijeme na Zlarinu, a deset i više dana tu je bio i Miloš Gračanin iz Republičke konferencije Saveza omladine Hrvatske.

1967. brigada je radila na izgradnj: plaže, sanitarnih čvorova, košarkaškog igrališta, cisterne i bifea. Te godine, za vrijeme izgradnje STL-a Zlarin na Malpagi su logorovali izviđači Odreda izviđača „Lenjin“ iz Zagreba, a čiji je starješina bila Slava Mišković, Odreda izviđača „Komandant Sava“ iz Zagreba, Odreda izviđača „Vlado Brkić-Španac“ iz Slavonske Požege, čiji je starješina bio Ivica Martinek-Mata i Samostalna četa „Bratstvo“ iz Zagreba čiji je starješina bila Darija Sudec, a tu je bio i tadašnji predsjednik Saveza izviđača Zagreba Đuro Sudec, Darijin muž. Ovoj četi su gosti bili desetak omladinaca talijanske antifašističke organizacije ANPI čiji je vođa bio stariji drug Frančesko Lamparelli.

Unutar Malpage, a ipak odvojeno u svom stalnom terenu, logorovao je, još tada duže od desetljeća – prije svih, Klub brđana „Mladen Ljubović“ iz Zagreba, dok su s desne strane, kada se brodom iz Šibenika i Prvića prilazi u zlarinsku luku, logorovali izviđači odreda iz Kragujevca, članovi Saveza izviđača Srbije.

Za vrijeme izgradnje STL-a na Zlarinu i na STL-a na Obonjanu - Otoku mladosti (od 1966. do 1974. sigurno, a možda i kasnije sve do kraja izgradnje Obonjana) za potrebe radnih brigada, namirnice za brigadire i materijale za ekonomat radnih akcija svakodnevno su svojom barkom dopremali braća Bjažić (Ćiril i Metod otac Slavka Bjažića), a nekad je ispomagao čovjek, isto sa Zlarina, sa svojom barkom „Biberica“. Slavko Bjažić bio je stvarno svuda gdje je bio potreban i na Zlarinu i na Otoku mladosti i u Zagrebu. Za potrebe izgradnji STL-a na Zlarinu, Brodarici i Otoku mladosti služio se svojom motornom barkom koja je na vrhu jarbola imala trokutastu plavu zastavicu na kojoj je je bilo zlatno slovo F što znači Fortunato (Sveti Fortunato zaštitnik je Zlarina – rodnog mjesta Slavka Bjažića). Slavko je već 1972. (a te je godine prestao biti sekretar SIH-a i postao direktor Otoka mladosti u izgradnji) napravio izmjene na svojoj barci – odrezao jarbol i postavio kabinu, pa je bio još brži.

 

Iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek 19 brigadira i brigadirki u IORB „Rade Končar“ izgrađivalo je STT na otoku Zlarinu 1966. i 1967. godine te primilo 11 udarničkih znački.

Starješina IORB-a „Rade Končar“ Dragomir Šulc potječe iz Odreda izviđača „Ivo Lola Ribar“ Osijek, a u Odredu izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek je bio od 1. 2. 1981.

 

 

ODRED U IORB-u „RADE KONČAR“ PRI IZGRADNJI STL-a NA OTOKU MLADOSTI

1972. godine, nakon što je „Brigada hrabrih“ stvorila uvjete za rad i život radnim brigadama, na otoku Obonjan radile su u prvoj smjeni brigade „Sava Kovačević“ i „Boško Buha“. Komandant naselja bio Stjepan Sokol, tada nastavnik razredne nastave iz Borova Sela (kasnije višegodišnji starješina 28. posade „Boris Kidrič“ u Odredu izviđača-porječana „Mate Jerković“ Osijek), a starješina naselja radnih brigada bio je Jakša Kovačev iz Kneževa tada Sekretar SIH-a. U drugoj smjeni tu su bile IORB „Rade Končar“ Saveza izviđača Hrvatske sastavljena od izviđača i planinki iz: Virovitice, Osijeka, Hrvatske Kostajnice, Belog Manastira, Čakovca, Slavonske Požege, Lepoglave i Šibenika sa vodovima „Jazavci“, “Komandosi“, “Šumari“ i IORB „Bratstvo i jedinstvo“ Saveza izviđača Jugoslavije sa izviđačima i vodovima iz Titovog Velesa, Titove Mitrovice, Niša, Banja Luke, Sarajeva, Novog Sada i Beočina. Izvršni odbor SIH-a za komandanta IORB „Rade Končar“ imenovao je Bornu Šulca iz OIP „Mate Jerković“ Osijek iz kojega je i vod „Jazavci“ radio u brigadi. On i još dvojica drugova na akciju su kasnili nekoliko dana zbog povratka sa međudržavne izviđačke i harcerske akcije u NR Poljskoj. Privremeno ga je na dužnosti mijenjao Đuka Ikasović iz Hrvatske Kostajnice. Pri dolasku na Obonjan zamolio je starješinu naselja radnih brigada da ostave za komandanta Đuku, kako bi ostao u vodu „Jazavci“. Tako je i bilo, ali je Đuka nakon nekog vremena dobio poziv na odsluženje vojnog roka u JNA i otišao. Borna je tada predložio da se u ovih zadnjih desetak dana pozove Franko Balog-Jaki iz Belog Manastira koji se nalazio na Zlarinu da nastavi voditi brigadu (Franjo Balog-Jaki bio je kasnije pretposljednji starješina Odreda izviđača-porječana „Mate Jerković“Osijek). I to je odobreno. U vodu „Šumari“ vodnik je bio Boris Mihić iz Virovitice, a u vodu „Komandosi“ vodnik je bila Vlasta Fundak iz Čakovca. Bio je i Neven Borak sa još dvojicom iz Odreda izviđača – pomoraca „Šibenik“ iz Šibenika i mlađim bratom koji je bio poput maskote. U vodu „Osa“ radili su Joco, Zamba, Toše i Čonč iz Titovog Velesa, Milka iz Banja Luke, Predrag iz Sarajeva i još mnogi u drugim vodovima. Komandant IORB-a “Bratstvo i jedinstvo“ bio je Bore Gorgijevski iz Titovog Velesa, komandant naselja radnih brigada bio je Vlado Jalšovec iz Belog Manastira, starješina naselja radnih brigada bio je Miroslav Horžinek iz Hrvatske Kostajnice, kuharica Danica, kuharica Marija iz Benkovca, medicinska sestra Nada Olhovi iz Klokočevika kod Slavonskog Broda, ekonom Borak vojno lice iz Šibenika, tehnička sekretarica Ljubica Igrec iz Varaždina i od te godine pa do konačnog završetka, na posebnoj novoj funkciji direktora Otoka mladosti u izgradnji postavljen je Slavko Bjažić sekretar Saveza izviđača Hrvatske. Zvanično je izgradnja Otoka mladosti započela 4. 7. 1972., na Dan borca. Svečano otvaranje radova, izvršeno je na, za tu priliku podignutom, spomeniku – originalnom sidru. Brigadirima je darovala dva radna dana bez noćenja grupa od 20 poljskih Harcera iz Komende Hufca Krakow, koja je bila u uzvratnoj posjeti izviđačima Osijeka, a koji su bili u posjeti kod njih mjesec dana ranije. Otok su posjetili: Danko Oblak velikan izviđačkog pokreta koji je na Zlarinu logorovao sa Klubom izviđača „Mladen Ljubović“, drugarica Jelica Radojčević, drug Vanja Vranjcan predsjednik Saveza izviđača Hrvatske koji je kao generalni direktor Jugoslavenskih željeznica osigurao svim brigadirima besplatne povratne karte od mjesta stanovanja do Šibenika, kontraadmiral Josip Žužul iz Šibenika (koji je bio i pokrovitelj Druge smotre izviđača Hrvatske 1968.) i mnoge druge ličnosti.

U vodu „Jazavci“ iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek u 1972. u drugoj smjeni u IORB-a SIH-a „Rade Končar“ radili su:
1. Borna Šulc – vodnik
2. Goran Zeljković-Zelja
3. Goran Mađarac-Magi
4. Milan Čalić-Mićaga
5. Vlado Mrkonjić
6. Fabijan Božić-Fabo
7. Hrvoje Vidaković

Od početka smjene vodu „Jazavci“ je pridružen i Zlatko Prpić-Prle iz Vukovara, a zadnjih tjedan dana i Dragoljub Petrović iz Osijeka. Svih 9 brigadira iz voda „Jazavci“ postali su udarnici, ali u Odredu se broji samo 7 koji su stalni članovi voda i Odreda.

Iskopana (miniranje, kopanje, miniranje, kopanje i...) je velika jama za cisternu (koju su kasnije nazvali „Juma“), a izgrađena je i kilometar dugačka cesta. Sigurno je kako ovaj posao u kamenu ne bi bilo moguće napraviti da nije bilo pomoći inžinjerijske jedinice iz Pule i njihovog komandira starijeg vodnika Rade Mihajlovića te jedinica JRM iz Šibenika.

„Heja! Heja! Hrabri!“

Prle, Hrvoje, Fabo, Vlado i Mićo

Fabo, Mićo, Borna, Hrvoje, Zelja i Vlado

Istovar cementa iz DTM-RM

Vlado, Fabo, Mićo, Borna i Hrvoje

cisterna = Juma

Juma

Rad u Jumi

Nezgoda na poslu

ne, to je bio samo vodni kaskader Fabo

Vlado Mrkonjić

Zlatko Prpić-Prle

 

Novinski članci iz tih godina

Ilustrirani tjednik "Arena"

 

 

Nedeljni ilustrovani list "Front"

Bilten Crvenog križa "Naš rad"

List "Vjesnik"

 

 

1973. godine na Otoku mladosti u smjeni od 28. 6. 1973. do 24. 7. 1973. radile su:

1. IORB Saveza izviđača Hrvatske „Rade Končar“ komandant Borna Šulc iz Odreda izviđača-porječana „Mate Jerković“ Osijek, predsjednik brigadne konferencije Boris Lanča iz Pazina.

2. ORB bratskih gradova Kutine i Zaječara, „Dragica Delija“ komandant Sava Lacković iz Kutine, predsjednik brigadne konferencije Čedo Borovnjak iz Kutine.

3. OIRB omladine i izviđača Slavonije i Baranje „VI. Slavonski korpus“ komandant Milan Čalić iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek, predsjednik brigadne konferencije Duško Vukelić iz Našica.

4. Inžinjerijski vod JNA iz Pule s komandirom, potporučnikom Rade Mihajlović.

Starješina naselja radnih brigada bio je Borislav Majer-Cigo iz Kutine, komandant naselja je bio Drago Durlin iz Kutine, kuharica Danica, domaćica Nada Olhovi iz Slavonskog Broda, ekonom Astić vojni umirovljenik iz Šibenika (ili Splita) (nakon konačarske akcije u izgradnji se zadržao još nekoliko dana, pa je direktor Bjažić doveo drugu osobu), sekretarica ozbiljna i simpatična žena iz Varaždina i direktor Otoka mladosti u izgradnji Slavko Bjažić sekretar Saveza izviđača Hrvatske.

U vodovima koji su pripadali IORB-u „Rade Končar“ SIH-a radili su izviđači iz: Virovitice, Oroslavja, Hrvatske Kostajnice, Slavonskog Broda, Zagreba, Osijeka, Beograda, Darde, Belog Manastira, Pazina, Pitomače, Voćina i Slavonske Požege. Ukupno 46 brigadira i brigadirki.

Od članova OIP „Mate Jerković“ Osijek u ovoj brigadi radili su: Borna Šulc komandant brigade, Andrija Težla vodnik voda „Jazavci“, Ladislav Težla, Dario Mamić, Vojislav Janković-Medo i Darko Medinac.

Štab radne akcije „Otok mladosti '73“ svojim je odlukama IORB „Rade Končar“ pohvalio 3. 7. 1973. i proglasio udarnom 7. 7. 1973. i 16. 7. 1973. Popis svih brigadira IORB „Rade Končar“, na zadnje dvije stranice Dnevnika u posadnoj knjizi 2. Posade „Galeb“ iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek, napisao je Boris Lanča predsjednik brigadne konferencije, jer Uprava Otoka mladosti nije svojoj izviđačkoj radnoj brigadi nabavila bilježnicu, dok su druge brigade taj materijal dobile od svojih općinskih konferencija omladine. IORB „Rade Končar“ je imala svoju zastavu, ali nije imala svoj amblem za uniformu – nikada.

U vodovima koji su pripadali OIRB „VI. Slavonski korpus“ radili su omladina i izviđači iz: Našica, Čepina, Podravske Slatine, Osijeka, Voćina, Belog Manastira i još nekih drugih mjesta Slavonije i Baranje. Oko 50 brigadira i brigadirki.

Najveće zasluge u formiranju Omladinsko izviđačke radne brigade (OIRB) hrabrih „VI. Slavonski korpus“ imao je drug Miomir Riznić – Mišo funkcioner Međuopćinske konferencije Saveza omladine Hrvatske za Slavoniju i Baranju, kao i njezinom pripremanju za odlazak i rad na Otoku mladosti. Mišo je tada bio i član Uprave Odreda izviđača zrakoplovaca „Franjo Kluz“ Osijek.

Od članova OIP „Mate Jerković“ Osijek u brigadi su radili: Milan Čalić komandant brigade, Fabijan Božić vodnik, Ivica Buljan, Dževat Asanov, Mladen Kevčić-Keva, Goran Zeljković-Zelja, Vlado Mrkonjić, Goran Mađarac-Magi, Darko Mrkonjić-Mrka, Ivica Poje i Boris Šoštarko.

U ORB „Dragica Delija“ iz bratskih gradova Kutine u SR Hrvatskoj i Zaječara u SR Srbiji radilo je oko 50 brigadira i brigadirki.

 

Na temelju prijedloga svih brigadira preko brigadnih konferencija, Štab radne akcije „Otok mladosti '73“ svojom je odlukom dana 24. 7. 1973. proglasio OIRB Slavonije i Baranje „VI. Slavonski korpus“ najboljom brigadom u smjeni. Izvezena je crvena lenta NAJBOLJOJ BRIGADI 1. SMJENE – OTOK MLADOSTI 1973. GODINE koja se čuva od 5. 10. 2020. u Muzeju Slavonije u Osijeku.

Iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek dana 24. 7. 1973. udarnicima su proglašeni: Borna Šulc, Milan Čalić, Vlado Mrkonjić, Ivica Poje, Andrija Težla, Ladislav Težla i Boris Šoštarko.

Za vrijeme radova u 1. smjeni 1973. godine brigade su posjetile važne ličnosti političkog života Republike i Federacije kao drugarica Ema Derossi-Bjelajac, drug Jakov Sirotković potpredsjednik Saveznog izvršnog vijeća SFRJ-a, drugarica Jelica Radojčević predsjednica Saveza izviđača Hrvatske, drug Josip Vrhovec sekretar Izvršnog komiteta CK SK Hrvatske, drug Maksimović predsjednik Saveza omladine Jugoslavije, Vanja Vranjican generalni direktor Jugoslavenskih željeznica, kao i mnogi drugi.

1973. Komandant IORB „Rade Končar“ prima udarničku značku na Otoku mladosti

Odlazak brodom RM

„Heja! Heja! Hrabri!“

1974. godine na Otoku mladosti u dobrovoljnoj izgradnji sudjelovali su iz Odreda izviđača-porječana „Mate Jerković“ Osijek u IORB-u „Rade Končar“ Milan Čalić-Mićaga komandant brigade, Darko Mrkonjić-Mrka, Vojislav Janković-Medo, Boris Šoštarko-Brčili, Mladen Kevčić-Keva, Fabijan Božić-Fabo, Goran Mađarac-Magi i Željko Bolkovac-Pumpa.

Ove, kao i prošle 1973. godine u dobrovoljnoj izgradnji Otoka mladosti sudjelovala je Azra Dedić, ali sada sa mlađom sestrom Minkom. Njihov otac Islam Dedić funkcioner SIH-a nalazio se u to vrijeme na Zlarinu na funkciji starješine STL-a. U radnoj brigadi radila je i Vida Macarol iz poznate skautske-izviđačke familije (Slavko, Frida i Branko Vidin tata). Sve tri su iz Zagreba. Brigadire je, kao svake tako i ove godine, posjetio drug Vanja Vranjican generalni direktor Jugoslavenskih željeznica.

Predsjednik brigadne konferencije je bio Jakša Kovačev, sekretar Saveza izviđača Hrvatske iz Kneževa, komandant ORA Otok mladosti 1974. je bio Dušan Jerinić iz Belog Manastira, a direktor Otoka Mladosti u izgradnji je bio Slavko Bjažić rodom iz Zlarina, nastanjen u Zagrebu.

Više puta su administrativno poslovanje u akcijama dobrovoljne izgradnje Otoka mladosti vodile Bosa i nešto manje Mirna administrativne službenice Saveza izviđača Hrvatske.

Darko Mrkonjić-Mrka, Željko Bolkovac-Pumpa¸ Minka Dedić i Vida Macarol

Željko Bolkovac-Pumpa, Goran Mađarac-Magi, Milan Čalić-Mićaga

 

Udarnicima su iz Odreda proglašeni: Milan Čalić-Mićaga, Željko Bolkovac-Pumpa i Boris Šoštarko-Brčili. Počasnim građanima Otoka mladosti proglašeni su oni koji su tri puta (tri godine, a nije moralo biti uzastopno) sudjelovali u radnim brigadama na otoku.

„Počasni građani Otoka mladosti“ iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek su:
1. Milan Čalić-Mićaga
2. Fabijan Božić-Fabo
3. Goran Mađarac-Magi

U izviđačkim omladinskim radnim brigadama koje su 1972., 1973. i 1974. gradile Otok mladosti, iz Odreda izviđača – porječana „Mate jerković“ Osijek radilo je ukupno 30 brigadira od kojih je udarnicima proglašeno 17 brigadira dok su 3 brigadira proglašeni „Počasnim građanima Otoka mladosti“.

„Heja! Heja! Hrabri!“

U vezi rada na Otoku mladosti:

1. Glavni dio posla (97%) izvodile su dobrovoljne izviđačke, omladinske i omladinsko izviđačke radne brigade. Brigadiri, vodnici, njihovi komandanti i predsjednici brigadnih konferencija za svoj rad nisu primali novčanu naknadu.

2. Izviđačke jedinice koje su logorovale na Zlarinu i kasnije na Obonjanu mogle su darovati jedan radni dan (1% posla). Veći dio jedinica ignorirao je tu potrebu.

3. Početak akcije, prije dolaska prve smjene radom su pripremali konačari (1% posla) koji su dolazili nekoliko dana ranije. Iz OIP „Mate Jerković“ Osijek kao konačar je 1973. dao 12 radnih dana Borna Šulc.

4. Završetak su isto tako, konačari ostvarivali svojim radom (1% posla), nekoliko dana nakon kraja posljednje smjene. U završnoj konačarskoj akciji iz OIP “Mate Jerković“ Osijek 1974. godine dali su (7 radnih dana svaki): Darko Mrkonjić-Mrka, Goran Zeljković-Zelja, Zvonko Herhenreder-Reder, Džo iz Divaltove ulice, Ivica Poje i Borna Šulc.

5. Konačarski se rezultati nisu spominjali, pa se tako ne spominju ni u odredskim evidencijama učesnika, udarnika i „Počasnih građana Otoka mladosti“.

6. Izviđački san i san direktora Slavka Bjažića da će stoljećima izviđači, djeca i omladina iz obitelji skromnih i prosječnih materijalno-financijskih mogućnosti dolaziti i uživati na Jadranu, u svojoj zemlji, na otoku koji su sami besplatno izgrađivali je prošao=nije se ostvario. Od prve „Brigade hrabrih“ izviđačke noge stupale su Obonjanom manje od 20 godina.

 

7. Zanimljiv podatak je i kako je od svih Stalnih terena za logorovanje Saveza izviđača Hrvatske na otocima: Kakan, Zlarin, Otok mladosti i Centra za poletarce na Brodarici – obali (sve kod Šibenika), jedini i dalje koriste svoj teren na Malpagi svake godine već desetljećima, brđani Kluba izviđača „Mladen Ljubović“ Zagreb, koji su djeca, unuci i praunuci prvih starojugoslavenskih zagrebačkih skauta. Ranije je napomenuto da je teren bio odvojen od ostalih izviđača na Zlarinu. Zbog toga su na zagrebačke brđane neki izviđači, pa čak i funkcioneri SIH-a gledali kritizerskim očima. Ali, ti ljudi, njihova djeca, unučad i praunučad u istoj jedinici koja se danas zove Klub izviđača „Malpaga“ i dalje imaju i koriste svoj teren na otoku Zlarin.

8. Slavko Bjažić prestao je biti direktor Otoka mladosti neposredno po završetku radova na njemu. SIH je doveo drugog čovjeka za direktora. Slavko Bjažić-Brko bio je razočaran, a ovog novog direktora izviđači Hrvatske ni ne pamte, jer je bio mnogo mlađi i nije imao ni vremena ni mogućnosti učiniti ono što je napravio Brko.

 

PJESMA BRIGADE HRABRIH

Glazba: Lovro Županović

Tekst: Slavko Bjažić

Na pustom školju fijuče vjetar,

i more priča stoljetne priče.

Brigada hrabrih na rad se sprema,

iz krša novo naselje niče.

Udari krampom! Kamen ponesi!

Mina nek grune, nek grune BUM!

Brigada hrabrih nastupa složno,

zapreku svaku ruši za tren!

Mi svojim žarom mijenjamo zemlju,

a beton veže drugarska srca.

Baš ovdje sutra šator će stati,

a sad znoj curi i mina puca.

Udari krampom! Kamen ponesi!

Mina nek grune, nek grune BUM!

Brigada hrabrih nastupa složno,

zapreku svaku ruši za tren!

A nakon rada poslušaj more

i čut ćeš pjesmu tisuće mladih.

Što njom će sutra nositi spomen,

na ove dane brigade hrabrih.

Udari krampom! Kamen ponesi!

Mina nek grune, nek grune BUM!

Brigada hrabrih nastupa složno,

zapreku svaku ruši za tren!

PRODUCENT: MUZIČKA PRODUKCIJA RTZ - ZABAVNI ORKESTAR POD RAVNANJEM ZLATKA ČERNJULA

IZVODI: DJEČJI ZBOR OSNOVNE ŠKOLE „CRVENI OKTOBAR“ POD RAVNANJEM PROFESORICE BRANKE PINTAR

IZDAVAČ: SAVEZ IZVIĐAČA HRVATSKE
JUGOTON PODUZEĆE ZA IZRADU GRAMOFONSKIH PLOČA ZAGREB-DUBRAVA

Na spomenutim izviđačkim i omladinskim radnim akcijama u IORB-u radio je ukupno 51 brigadir iz Odreda izviđača – porječana „Mate Jerković“ Osijek i 29 ih je primilo udarničke značke (odnosno 28 jer je Buco iz Vukovara, koji se školovao u Osijeku i bio član Odreda, primio 1967. na Zlarinu 2 značke istovremeno).

(povratak)